Autorica: Iva Rudeš, mag.pharm.
Napretkom medicinske tehnologije pojavila se mogućnost za liječenjem bolesti koje su se sve do nedavno smatrale neizlječivima. Na taj način došlo je do razvoja te sve većih potreba za palijativnom skrbi. Svrha palijativne skrbi jest poboljšati kvalitetu života bolesnika i njihovih obitelji. Palijativnim bolesnicima smatraju se osobe koje imaju ireverzibilno progresivne neizlječive bolesti s prognozom smrtnog ishoda kao što su neki oblici karcinoma, uznapredovala srčana bolest, teški oblik KOPB-a, završni stadij bubrežne bolesti, teški oblici demencije i slično. Procjenjuje se da spomenutih bolesnika u ukupnoj populaciji ima od 1 do 5 %. Zbog nemogućnosti nastavka normalnog života i približavanja smrti, imaju velik broj potreba za olakšanjem svoga stanja. Glavni ciljevi palijativne skrbi su uklanjanje boli te smanjenje tjeskobe i depresije kako bi se bolesnicima i njihovim obiteljima pružio osjećaj sigurnosti.
Mnogi su se tijekom svog života susreli s ovakvom vrstom potrebe bolesnika bilo putem svojih bližnjih bilo putem različitih medija koji bude svijest o moralnoj obavezi pružanja pomoći oboljelima. Kako bi palijativna skrb bila što uspješnija, ključna je koordinacija djelatnika koji se bave različitim disciplinama usmjerenima na skrb o bolesniku: liječnika specijalista, liječnika obiteljske medicine, magistara farmacije – javnih ljekarnika, stomatologa, psihologa, medicinske sestre, socijalnog radnika, duhovnika, hospicijskog pomoćnika i educiranih volontera.
Magistar farmacije iz javne ljekarne posjeduje potrebna znanja za temeljitu analizu farmakoterapije te terapije drugim pripravcima na koje se često ne obraća pozornost, a za kojima gotovo uvijek posežu palijativni bolesnici zbog nezadovoljstva liječenjem lijekovima, ali i očaja u koji ih baca njihovo zdravstveno stanje. Tijekom svog obrazovanja na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu magistri farmacije stječu sva potrebna znanja i vještine za holistički pristup palijativnom bolesniku. Kroz kolegije pete godine studija farmacije, Ljekarničku skrb i Konzultacijske vještine, uči se kako pretočiti usvojena znanja u konstruktivne zdravstvene savjete i predstaviti ih na laiku najrazumljiviji način. Ne postoji zdravstveni stručnjak koji posjeduje više znanja o lijekovima, tehnološkim oblicima lijekova, njihovim nuspojavama, indikacijama, kontraindikacijama, interakcijama među lijekovima i drugim pripravcima te praktičnim uputama o njihovoj primjeni. Zato je ljekarnik obavezan dio palijativnog tima dostupan bolesniku i njegovoj obitelji u ljekarni i izvan nje.
Ključna uloga farmaceuta u palijativnoj skrbi o bolesniku leži u racionalizaciji farmakoterapije, poticanju adherencije bolesnika i završnoj kontroli kojom se sprječavaju medikacijske pogreške koje mogu biti kobne. Kroz svoje djelovanje, magistri farmacije mogu i moraju biti velik izvor uštede za zdravstveni sustav poticanjem razumne potrošnje lijekova i drugih pripravaka te smanjenjem incidenata koji dovode do nužne liječničke intervencije i posljedične hospitalizacije. Njihovom implementacijom u interdisciplinarne timove palijativne skrbi značajno bi se podigla njezina razina kvalitete.
