Autorica: Đurđica Skenderović Tešija, mag. pharm
Ljekarna Pablo
U ovom izazovnom i zahtjevnom vremenu suočeni smo s bezbroj pitanja i nedoumica, činjenica i hipoteza, strahova, osporavanja, a svemu tome je zajednički naziv COVID-19 – virus koji je na prvi pogled razjedinio ljude i stavio ih u različite socijalne distance, samoizolacije, karantene ili u najgorem slučaju na liječenje. Isto tako možemo okrenuti tezu i reći da nas je virus zapravo ujedinio. Ujedinio u nastojanjima da postanemo više samodisciplinirani, velikodušni, empatični i odgovorni.
Zdravstveni djelatnici, uz druge važne djelatnosti društva, ispred sebe imaju nevidljivog i nepoznatog neprijatelja. Svakodnevno saznajemo informacije iz znanstvene zajednice, ali je za potpuni konsenzus struke potreban protok vremena i kvalitetne znanstvene studije. Pronalazak učinkovitog i sigurnog lijeka ili cjepiva traži i financije i vrijeme i to je ono što nam za borbu najviše nedostaje – vrijeme, iako ga zapravo imamo više nego ikad. I opet smo u vrtlogu emocija koje su nam trenutno svima pomiješane: imamo vremena za sebe i obitelj više nego ikad ranije, suočavamo se sa strahom za svoje zdravlje i zdravlje najbližih, tu je i neizvjesnost vezana uz ekonomske prilike, možda čak i egzistenciju. Socijalne kontakte sveli smo na najuže i neodgodive. I svi čekamo... Čekamo rješenje i rasplet trenutne situacije kako bismo se vratili životu na kakav smo navikli.
U međuvremenu, sa svih smo strana bombardirani različitim informacijama, poluinformacijama pa čak i dezinformacijama koje spadaju u domenu teorija zavjere. U svemu tome treba ostati razuman i kritičan po pitanju izvora i vjerodostojnosti informacija. Od proglašenja pandemije informacije, čak i one koje dolaze od službenih zdravstvenih institucija, mijenjaju se gotovo na dnevnoj bazi. S novim spoznajama o virusu mijenja se i tijek i pristup borbi protiv njega.
Ljekarnik se u ovom turbulentnom vremenu nalazi na mjestu na kojem zapravo uvijek jest, na "prvoj crti". Za sebe volimo reći da smo najdostupniji, najpristupačniji, a i, što se potvrđuje u današnje vrijeme, najizloženiji: infekcijama, verbalnim napadima nezadovoljnih pacijenata, senzacionalistički nastrojenim medijima, kritikama javnosti. Suočavamo se često s pitanjima na koja je teško pronaći odgovor, a naši pacijenti znaju da ih kod ljekarnika uvijek dobiju. Preko pleksiglasa, stakla, otvorenih prozora na našim vratima. Oni nas štite od potencijalnih zdravstvenih ugroza, ali nas ne štite od povremenog osjećaja nemoći, straha ili umora. Izazov postaje i nabava, dostupnost nekih artikala, dostava po nekim novim kriterijima, česte promjene cijena, a posebno izmjene pravila rada.
Gotovo svakodnevno mijenjaju se smjernice pružanja usluga onima zbog kojih radimo ovaj odgovoran posao. Informacije meritornih zdravstvenih organizacija, kriznog stožera, krovnih udruga mijenjaju se i mi se tome moramo prilagoditi jednakom brzinom kojom će ta pravila biti zamijenjena novim. Moramo održavati balans između novih propisa, zahtjeva pacijenata, osobnih dvojbi te brige o vlastitoj sigurnosti, kao i sigurnosti naših obitelji kad nakon tjednih ili dvotjednih smjena odemo na odmor.
Kroz česte promjene svakodnevnog rada, prilagođavanje novonastalim situacijama, vodeći računa i o ekonomskom aspektu poslovanja, naš imperativ ostaje pacijent jer i u krizi i nakon nje mi ćemo opet biti usmjereni jedni na druge. Novi uvjeti rada, nove regulative i propisi mogu biti izazov, ali nikad ne smijemo iznevjeriti povjerenje onih koji od nas traže pomoć. Unatoč virusima, krizama, povremenim slabostima, mi smo bedem zdravstvenog sustava jednog društva.
