Autorica: Elvira Matijević, dr. med., spec. ginekologije i porodništva,
Specijalistička ginekološka ordinacija, Zaprešić
Mioinozitol pripada skupini inozitola. Inozitol je ciklički ugljikohidrat iz porodice cikloheksanheksola. Postoji devet stereoizomera. Najvažnija su dva stereoizomera: mioinozitol i d-kiroinozitol. Mioinozitol u ljudskom organizmu čini 99 % svih stereoizomera inozitola.
U ljudskom tijelu većina je inozitola egzogenog podrijetla. Mioinozitol se nalazi u hrani u dvama oblicima; u fosfolipidima koji sadrže inozitol i u obliku fitinske kiseline. Inozitolom su bogate sljedeće namirnice: žitarice, artičoke, mahune, orašasti plodovi, jetra, bubrezi, mozak. Unos hranom je do 1 g na dan. U ljudskom tijelu endogena sinteza najveća je u bubrezima (2 g dnevno u jednom bubregu), a inozitol se sintetizira i u jetri i u mozgu. Endogena sinteza mioinozitola odvija se iz glukoza-6 fosfata. Glukoza-6 fosfat izomerizira se u inozitol-3 fosfat, koji se potom defosforilira u mioinozitol.
Pod djelovanjem tkivno specifične epimeraze mioinozitol se konvertita u d-kiroinozitol. Inzulin regulira aktivnost epimeraze. Specifičan omjer mioinozitola i d-kiroinozitola modulira metabolički proces. Mioinozitol je povezan s ulaskom glukoze u stanicu i iskorištavanjem, a d- kiroinozitol sa sintezom glikogena. Visoku koncentraciju mioinozitola nalazimo u mozgu, srcu, jajnicima jer ta tkiva koriste visoke koncentraciju glukoze. Tkiva koja skladište glukozu (jetra i mišići) bogatija su stereoizomerom mioinozitola, d-kiroinozitolom.
Složenim mehanizmima mioinozitol i d-kiroinozitol povećavaju osjetljivost stanica na glukozu te smanjuju potrebu za inzulinom, što se očituje smanjenjem koncentracije inzulina u cirkulaciji.
Klinička ispitivanja pokazala su terapijski učinak mioinozitola u liječenju pacijentica s policističnim sindromom ovarija (PCOS). Primjena mioinozitola kod pacijentica s hiperandrogenemijom dovodi do smanjenja ukupne koncentracije androgena, FSH-a i LH-a. Mioinozitol također modulira FSH signalizaciju, FSH stimulira aromatazu i konverziju androgena u estrogene te sazrijevanje oocita. Tijekom sazrijevanja oocite ovulatorni skok koncentracije LH-a aktivira inozitol-ovisan put te će doći do promjene koncentracije cAMP-a, što za posljedicu ima nastavak mejoze i otpuštanja jajne stanice.
Iz prakse: mlada žena, nulipara s policističnom morfologijom jajnika, hiperendrogenizmom i oligoanovulacijom. Nakon primjene 4 grama mioinozitola kroz šest mjeseci došlo je do normalizacije FSH/LH omjera, pada vrijednosti ukupnog i slobodnog testosterona te normalizacije vrijednosti P4, a menstrualni se ciklus normalizirao.
Literatura:
1. Milewska EM, Czyzyk A, Meczekalski B, Genazzani AD. Inositol and human reproduction. From cellular metabolism to clinical use. Gynecological Endocrinology. 2016 Sep;32(9):690-695.
2. Bevilacqua A, Bizzari M. Inositols in Insulin Signaling and Glucose Metabolism, International Journal of Endocrinology. 2018 Nov 25;2018:1968450.
3. Stocco C. Tissue physiology and pathology of aromatase. Steroids. 2012 Jan;77(1-2):27-35.
