Autorica: Prim. Bernardica Valent Morić, dr. med.
Specijalist pedijatar, subspecijalist pedijatrijske nefrologije
Klinika za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice, Zagreb
Poznata je činjenica kako se određena razina arterijskog tlaka tijekom djetinjstva prenosi u odraslu dob. Nadalje, arterijski tlak izmjeren u kasnoj adolescenciji i ranoj odrasloj dobi dobar je za predviđanje kardiovaskularnog mortaliteta u starijoj životnoj dobi. Kako kardiovaskularne bolesti u zapadnom svijetu predstavljaju danas vodeći uzrok morbiditeta i mortaliteta, ne čudi znanstveni interes i ulaganje u istraživanja kojima se pokušava dokazati važnost nefarmakoloških mjera prevencije i liječenja ovih bolesti.
Povišen arterijski tlak jedan je od glavnih čimbenika rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti. Na pojavu hipertenzije utječu brojni čimbenici kao što su prehrambene navike, debljina i pušenje. Veoma važnu ulogu ima i tjelesna aktivnost za koju je kod odraslih dokazana obrnuto proporcionalna veza u odnosu na razinu arterijskog tlaka.
U brojnim istraživanjima pokazano je da većina djece i adolescenata nije dovoljno tjelesno aktivna. Ova pojava opisuje se i kao kriza tjelesne aktivnosti jer, iako se radi o ranoj životnoj dobi, niska razina tjelesne aktivnosti povezana je s grupiranjem čimbenika kardiovaskularnog rizika. Djeca s nedovoljnom razinom tjelesne aktivnosti imaju tri puta veću vjerojatnost za povišen arterijski tlak, dok redovita tjelovježba nosi brojne dobrobiti za kardiovaskularno zdravlje.
Istraživanja utjecaja tjelesne aktivnosti na arterijski tlak u pedijatrijskoj populaciji pokazala su najveću dobrobit vježbanja u djece s prekomjernom tjelesnom masom, a povoljan učinak tjelesne aktivnosti na kardiovaskularne čimbenike rizika u pretile djece vidljiv je i do dvije godine nakon intervencije. Isti učinak nešto je manje očit u djece normalne tjelesne mase. Stoga je potrebno poticati redovitu tjelesnu aktivnost u djece zbog kratkoročnih, ali i dugoročnih povoljnih učinaka na arterijski tlak.
Dok dio istraživanja ukazuje na to da intenzivniji aerobni trening ima značajniji utjecaj na arterijski tlak u odnosu na program vježbanja niskog intenziteta, rezultati drugih studija pokazali su da je obujam tjelesne aktivnosti, više nego njezin intenzitet, onaj presudni faktor koji u konačnici donosi povoljan učinak na zdravlje. Čimbenik koji neovisno o tjelovježbi također bitno utječe na arterijski tlak jest redukcija tjelesne mase u pretile djece.
Redovita tjelesna aktivnost utječe na regulaciju arterijskog tlaka te predstavlja važan čimbenik u prevenciji kardiovaskularnih bolesti, uključujući i hipertenziju. Preporuka za intenziviranje tjelesne aktivnosti čini, između ostalog, i sastavni dio nefarmakološkog liječenja hipertenzije u djece.
Ne treba zanemariti ni utjecaj obitelji. Naime, istraživanja pokazuju da je za djecu roditelja s relativno visokom razinom tjelesne aktivnosti 5,8 puta više vjerojatno da budu tjelesno aktivna u odnosu na djecu neaktivnih roditelja.
Na tragu spoznaje kako redovita tjelesna aktivnost ima povoljan utjecaj na arterijski tlak u svakoj životnoj dobi, Svjetska zdravstvena organizacija izdala je preporuke za poželjnu razinu tjelesne aktivnosti u djece 5 – 17 godina, koja u ovoj dobnoj skupini uključuje igru, sportske aktivnosti, rekreaciju i planiranu tjelovježbu unutar obitelji, škole i aktivnosti u zajednici. Savjetuje se da djeca imaju barem 60 min umjerene do intenzivne tjelesne aktivnosti dnevno, naglašava se da tjelesna aktivnost preko preporučenih 60 minuta donosi dodatnu zdravstvenu korist te da većina tjelesne aktivnosti treba biti aerobna. Tjelesna aktivnost visokog intenziteta, uključujući i onu kojom se jačaju mišići i kosti, treba se prakticirati najmanje 3 puta tjedno.
Literatura:
Lauer RM, Clarke WR. Childhood risk factors for high adult blood pressure: the Muscatine study. Pediatrics. 1984;84:633-41.
McCarron P, Davey Smith G, Okasha M, McEwen J. Blood pressure in young adulthood and mortality from cardiovascular disease. Lancet.2000;355:1430-1.
Pescatello LS, Franklin BA, Fagard R, Farquhar WB, Kelley GA, Ray CA. American College of Sports Medicine position stand: Exercise and hypertension. Med Sci Sports Exerc.2004;36:533-53.
Colley RC, Garriguet D, Janssen, Craig CL,Clarke J, Tremblay MS, et al. Physical activity levels of Canadian children and youth: Accelerometar results from the 2007 to 2009 Canadian Health Measures Survey. Health Rep.2011;22(1):15-23.
Hallal PC, Andersen LB, Bull FC. Global physical activity level: surveillance pregress, pitfalls and prospects. Lancet. 2012;380:247-57.
Tremblay MS, Gray CE, Akinroye K,Harrington DM,Katzmarzyk PT, Lambert EV, et.al. Physical activity in children: a global matrix of grades comparing 15 countries. J Psys Act Health.2014;11:113-25.
Ekelund U, Luan J, Sherar LB, Eslinger DW,Griew P, Cooper A, et al. Moderate to vigorous physical activity and sedentary time and cardiometabolic risk factors in children and adolescens. JAMA. 2012;307:704-12.
Lurbe E, Cifkova R, Cruickshank JK, Dillon MJ,Ferreira I, Invitti C, et al. European Society of Hypertension. Management of high blood pressure in children and adolescents: recommendations of the European Society of Hypertension. J Hypertens.2009;27:1719-42.
Lurbe E, Agabiti-Rosei E, Cruickshank K, Dominiczak A,Erdine S, Hirth A, et.al. 2016 European Society of Hypertension guidelines for the management of high blood pressure in children and adolescents. J Hypertens.2016;34:1887-920.
Moore LL, Lombardi DA, White MJ, Campbell JL, Oliveria SA, Ellison RC. Influence of parents physical activity levels on activity levels of young children. J.Pediatr. 1991;118:215-9.
World Health Organization. Physical activity and young people. Recommended levels of physical activity for children aged 5-17 years.2010. Available at: http://www.who.int/dietphysicalactivity/fastsheet_young_people/en/ (last accessed 13th April 2016)