Autor: Robert Vulić, dr. med., spec. ginekologije i opstetricije
Ginekološka ordinacija dr. Robert Vulić, Split
Vaginitis, jedan od najčešćih ginekoloških poremećaja, upala je rodnične sluznice, a ponekad i stidnice. Zajedno čine vulvovaginitis.
Simptomi uključuju vaginalni iscjedak koji je često neugodna mirisa, nadražaj, svrbež praćen nelagodom, crvenilo i bol.
Dijagnoza se postavlja na osnovi pretrage iscjetka iz rodnice, a liječenje je usmjereno na uzrok i na bilo koji simptom.
Upale rodnice predstavljaju heterogenu skupina poremećaja uzrokovanih infekcijom različitim mikroorganizmima (pojedinačni ili udruženi), različitim neupalnim iritansima (vaginalni tamponi, kontracepcijski gelovi i pjene, dijafragma) ili poremećajem vaginalne mikroflore.
Do vaginitisa također može dovesti i smanjenje razine estrogena nakon menopauze.
Najčešći su tipovi vaginitisa:
- bakterijska vaginoza – proizlazi iz pretjeranog razmnožavanja jednog od nekoliko organizama normalno prisutnih u vagini
- gljivične infekcije – obično uzrokovane uobičajeno prisutnom gljivicom, javljaju se kada normalno okruženje vagine prolazi kroz neke promjene koje izazivaju bujanje gljivičnih organizama – obično Candida albicans
- trihomonijaza – najčešće se prenosi putem spolnog odnosa. Mikroorganizam obično inficira mokraćni sustav u muškaraca, kod kojih često ne uzrokuje simptome, a kod žena obično inficira vaginu
- vaginalna atrofija (atrofični vaginitis) – stanjivanje sluznice vagine koje proizlazi iz smanjene razine, tj. gubitka estrogena nakon menopauze ili nakon kirurškog odstranjivanja jajnika
- neinfekcijski vaginitis – razni vaginalni proizvodi, poput sprejeva, parfimiranih sapuna, mirisnih deterdženata i sl., mogu izazvati alergijsku reakciju ili iritirati stidnicu i rodnicu tkiva.
Najčešći se uzroci razlikuju ovisno o dobi bolesnice
U djece vaginitis obično uključuje infekciju s florom probavnog sustava (nespecifični vulvovaginitis). U djevojčica u dobi od 2 do 6 godina česti čimbenik koji pridonosi bolesti jest loša higijena međice (npr. brisanje od straga prema naprijed nakon obavljanja nužde, nepranje ruku, diranje prstima, osobito u slučaju svrbeža). Strana tijela (npr. toaletni papir) mogu izazvati nespecifični vaginitis s krvavim iscjetkom.
U djetinjstvu je vulvovaginitis ponekad uzrokovan specifičnim uzročnikom. Najčešći mikroorganizmi koji budu izolirani jesu anaerobi (51 %); slijede: streptokok grupe B (12 %), Haemophilus influenzae (10 %), miješana flora (4 %) i koliformi (4 %). Česta je Candida sp. i ponekad gliste.
Najbolji način dijagnostike uključuje temeljit pregled i mikrobiološku obradu.
Liječenje uključuje promjenu u higijenskim navikama, antibiotik ako je potrebno i antipruritičke emolijentne kreme.
Kod liječenja ovakvih pacijentica mora se imati na umu i mogućnost zlostavljanja, iako to najčešće nije uzrok smetnji.
U žena reproduktivne dobi vaginitis je obično zarazne prirode. Najčešći su oblici trihomonalni vaginitis, bakterijska vaginoza i kandida vaginitis. U žena reproduktivne dobi Lactobacillus sp. je pretežita sastavnica normalne vaginalne flore. Također, visoka razina estrogena održava debljinu sluznice rodnice, pojačavajući lokalnu obranu.
U trudnoći vaginalne infekcije nisu rijetka pojava, a u slučaju nepravovremenog prepoznavanja i liječenja one mogu ozbiljno ugroziti trudnoću te dovesti do spontanog pobačaja, prijevremenog poroda, kao i rađanja djeteta niske porođajne težine. Kakve će posljedice nastati ovisi o više čimbenika, od kojih su najvažniji vrsta uzročnika, tjedan trudnoće kad je infekcija nastala te njeno pravodobno prepoznavanje i liječenje.
Uzročnici infekcija u trudnoći mogu biti bakterije, gljive, virusi ili paraziti.
Nakon menopauze izrazito sniženje estrogena uzrokuje stanjenje sluznice rodnice, povećanu podložnost infekciji i upali. Neki zahvati (npr. ooforektomija, zračenje zdjelice, neke vrste kemoterapije) također dovode do gubitka estrogena. Loša higijena (npr. u bolesnica koje su inkontinentne ili nepokretne) može voditi do kronične upale stidnice uslijed kemijskog nadražaja mokraćom ili stolicom ili nespecifične infekcije. Bakterijska vaginoza i vaginitis uzrokovan kandidom i trihomonasom u postmenopauzalnih su žena rijetki, no mogu se pojaviti u onih s čimbenicima rizika.
U bilo kojoj dobi stanja koja predisponiraju k infekciji stidnice ili rodnice uključuju fistule između crijeva i spolnog sustava, koje omogućuju crijevnoj flori uzlazak u spolni sustav te zračenje zdjelice ili tumori koji razaraju tkivo i tako ugrožavaju normalne obrambene snage domaćina.
Nezarazni vulvitis može se pojaviti u bilo kojoj dobi uslijed preosjetljivosti ili nadražajnih reakcija na higijenske sprejeve ili mirise, higijenske uloške, deterdžente za rublje, izbjeljivače, omekšivače, boje za tkaninu, umjetna vlakna, dodatke vodi za kupanje, toaletni papir ili ponekad spermicide, vaginalne lubrikante ili kreme, gumene prezervative, kontraceptivne prstenove ili dijafragme.
Zaključak
U normalnim okolnostima pH rodnice je kiseo i kreće se između 3,8 i 4,2. Estrogeni hormoni potiču stvaranje glikogena u epitelnim stanicama stjenke rodnice. Ljuštenjem epitelnih stanica glikogen se oslobađa u šupljinu rodnice gdje ga laktobacili (Lactobacillus acidophilus – Döderleinovi štapići) razgrađuju do mliječne kiseline i na taj način osiguravaju kiseli pH rodnice. Kiseli pH čuva rodnicu od patogenih bakterija kojima takav okoliš ne odgovara. Rodnica nije sterilna; u njoj živi mnoštvo tzv. dobrih bakterija, točnije 17 do 30 različitih vrsta, koje svojom prisutnošću i uz pomoć kiselog pH-a sprečavaju kolonizaciju patogenim uzročnicima. Normalan ekosustav rodnice osigurava Lactobacillus acidophilus i važno je da njegova koncentracija u rodnici bude velika. Osim njega u rodnici još nalazimo difteroide streptokoke, Staphylococcus epidermidis, vrstu Gardnerella vaginalis u fiziološkoj koncentraciji, Peptococcus, Peptostreptococcus, Bacteroides i još brojne druge rodove i vrste.
Iz navedenog proizlazi da će se vaginitis, odnosno upala rodnice, razviti u slučajevima visoke koncentracije patogenih uzročnika koji su naišli na slabu obranu i visok pH rodnice. Uredno stanje rodnice ne postoji bez velikog broja dobrih bakterija koje moraju biti u idealnoj ravnoteži. Svako stanje koje naruši tu idealnu ravnotežu dovodi do upale rodnice.
Bilo koja infekcija ili drugi uzrok liječi se. Strana se tijela odstranjuju.
Mjere za ublažavanje vlažnosti stidnice i rasta mikroba uključuju higijenu stidnice i nošenje široke, upijajuće pamučne odjeće koja omogućuje kolanje zraka. Trebalo bi izbjegavati sapune i nepotrebne lokalne pripravke (npr. sprejeve za intimnu higijenu žene).
