Autor: Mislav Malić, dr. med., FEBORL-HNS, specijalist otorinolaringolog
Alergijski rinitis (AR) jedna je od najčešćih kroničnih upalnih bolesti dišnog sustava (1). Funkcija nosa jest zrak koji udišemo „pripremiti” za dolazak do pluća, što se postiže ovlaživanjem, grijanjem i filtriranjem zraka. Sluznica nosne šupljine i sinusa površinom je velika te se u procesu filtriranja zraka mnoge čestice zadržavaju u nosu. Svaka od tih čestica može biti potencijalni alergen i izazvati imunosnu reakciju sustava. AR i alergijski rinokonjunktivitis javljaju se zbog upalnog odgovora organizma na alergen kojem je bolesnik već ranije bio izložen. U prvom kontaktu s alergenom proizvode se specifična IgE protutijela, koja se potom vežu na receptore na mastocitima. U svakom idućem kontaktu organizma s alergenom automatski dolazi do degranulacije mastocita i otpuštanja upalnih medijatora – histamina, leukotriena i prostaglandina. Oni pak uzorkuju tipične simptome AR-a – kihanje, svrbež, rinoreju (bistra i obilna sekrecija iz nosa) i zaštopanost nosa (2). Budući da mala djeca obično ne znaju ispuhati nos, simptomi koji se kod njih mogu primijetiti jesu šmrcanje, kašalj i pročišćavanje grla. Osobito velik problem i značajno smanjenje kvalitete života nastupa kada se zbog nemogućnosti disanja na nos pokvari i spavanje, što je relativno česta manifestacija u neliječenih AR-a (3). Tada nisu neuobičajeni i simptomi glavobolja, agitiranosti, umora i smanjenja radne sposobnosti, odnosno kod djece izostajanja iz škole i drugih aktivnosti.
AR je čest i pogađa 10 do 30 posto djece i odraslih u razvijenim zemljama (4). Faktori rizika za razvoj alergijskog rinitisa jesu: obiteljska anamneza pozitivna na alergije, muški spol, djetetovo rođenje u sezoni polena, rana upotreba antibiotika, pušenje majke osobito u prvoj godini djetetova života, ekspozicija alergenima, npr. prašini i grinjama, i povišena razina IgE protutijela u krvi prije šeste godine života.
Alergijski rinitis možemo po trajanju podijeliti na (5):
• intermitentni ili povremeni AR (simptomi se pojavljuju rjeđe od 4 dana u tjednu i manje od 4 tjedna godišnje) – glavni alergen u ovom je slučaju pelud trava, korova ili stabala. Obično se kod bolesnika javlja iz godine u godinu u karakterističnim i predvidljivim mjesecima
• perzistentni ili trajni AR (simptomi se javljaju češće od 4 dana u tjednu i više od 4 tjedna godišnje) – preosjetljivost se javlja na alergene kojima je bolesnik, najčešće u kući, trajno izložen (grinje, prašina, dlake životinja, perje, plijesan i sl.).
Kod kontinuiranog izlaganja bolesnika alergenu razvija se trajna upala nosne sluznice (6). U takvih se bolesnika simptomi rinitisa javljaju i pri izlaganju nižim dozama alergena i s nespecifičnim iritansima (hiperreaktivnost). Klinički to rezultira kontinuiranim i često težim simptomima rinitisa čak pri i izlaganju niskim koncentracijama alergena. Ovaj fenomen „povećanja osjetljivosti na alergen tijekom vremena” vjerojatno je rezultat snižavanja praga za klinički odgovor. Stoga mnogi bolesnici tijekom vremena počinju prijavljivati osjetljivost i na druge iritanse (npr. dim od cigarete), jake mirise i parfeme, sredstva za čišćenje i sl.
Za postavljanje dijagnoze AR-a potrebno je učiniti pregled otorinolaringologa sa fiberoskopskim pregledom nosa, paranazalnih sinusa, grla i grkljana. Osnova dijagnostike zasniva se na dobroj povijesti bolesti, gdje se već na osnovu tipičnih simptoma i karakteristika bolesti može postaviti dijagnoza AR-a. U statusu se mogu primijetiti bistra sekrecija iz nosa, tipična blijedo-plava boja sluznice nosne šupljine, otečeno limfoidno tkivo farinksa kao i uvučeni bubnjići odsutnog trokutastog refleksa s ponekad vidljivim seroznim iscjetkom unutar bubnjišta. U laboratorijskim pretragama potrebno je učiniti ukupni IgE u krvi (često je razina u normalnom rasponu), alergijsko testiranje (prick skin test za najčešće alergene ili Immunoassay za IgE specifičan za alergen – ELISA ili RAST) te ponekad i citologiju i analizu sluznice nosne šupljine. Diferencijalno dijagnostički u male djece potrebno je prvenstveno misliti na hipertrofiju adenoidnih vegetacija (treće mandule), strana tijela nosa ili pak kongenitalne anomalije, dok u odraslih treba isključiti druge oblike rinitisa i rinosinusitisa (7).
Liječenje se zasniva na više različitih pristupa: prevencija, izbjegavanje alergena, farmakološko liječenje, imunoterapija i kirurško liječenje (8). Budući da još uvijek ne postoji lijek koji će izliječiti alergijski rinitis, liječenje se zasniva na kontroli simptoma bolesti i olakšavanju tegoba. Prije svega potrebno je što više izbjegavati izloženost alergenu. U vrijeme velike koncentracije peluda u zraku bolesnici alergični na pelud, travu i sl. trebali bi izbjegavati boravak i fizičke aktivnosti na otvorenom. Bolesnici koji boluju od perzistentnog AR-a trebali bi izbaciti tepihe iz prostorija u kojima žive, ne imati kućne ljubimce, redovito čistiti i provjetravati prostorije, izbjegavati pernate jastuke, često prati zavjese na višim temperaturama i dr. Korisno je voditi i redovitu higijenu nosa i nosne sluznice s preparatima na bazi morske vode (npr. Aqua Maris 4Allergy), čime se poboljšavaju regeneracija sluznice i mukocilijarni transport. Farmakološka terapija bazira se na lokalnim i sistemskim antihistaminskim lijekovima te intranazalnim kortikosteroidima, a u težim slučajevima ponekad su potrebni i sistemski kortikosteroidi. Dodatak ipratropium-bromida može značajno pomoći bolesnicima s izraženom vodenastom sekrecijom iz nosa. Bitno je bolesnicima naglasiti da intranazalni kortikosteroidi trebaju dva tjedna da bi započeli s djelovanjem – kako ne bi prerano odustali od terapije. Najbolji način da se promjeni alergijski status organizma jest imunoterapija, kojom se bolesnika (najčešće se radi o alergiji na pelud) postepeno desenzibilizira na alergen i time čini otpornijim na susret s istim.
Reference:
1. MS D, DV W, DJ A, FM B, JA B, TJ C, et al. Rhinitis 2020: A practice parameter update. J Allergy Clin Immunol [Internet]. 2020 Oct 1 [cited 2022 Nov 28];146(4):721–67. Available from: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32707227/
2. Ng, Warlow, Chrishanthan, Ellis, Walls. Preliminary criteria for the definition of allergic rhinitis: a systematic evaluation of clinical parameters in a disease cohort (I). Clin Exp Allergy [Internet]. 2000 [cited 2022 Nov 28];30(9):1314–31. Available from: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/10971479/
3. Georgalas C. The role of the nose in snoring and obstructive sleep apnoea: an update. Eur Arch Otorhinolaryngol [Internet]. 2011 Sep [cited 2022 Nov 28];268(9):1365–73. Available from: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/21340561/
4. Meltzer EO, Blaiss MS, Derebery MJ, Mahr TA, Gordon BR, Sheth KK, et al. Burden of allergic rhinitis: results from the Pediatric Allergies in America survey. J Allergy Clin Immunol [Internet]. 2009 Sep [cited 2022 Nov 23];124(3 Suppl). Available from: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/19592081/
5. Bousquet J, Van Cauwenberge P, Khaltaev N. Allergic rhinitis and its impact on asthma. J Allergy Clin Immunol [Internet]. 2001 [cited 2022 Nov 28];108(5 Suppl). Available from: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/11707753/
6. Greiner AN, Hellings PW, Rotiroti G, Scadding GK. Allergic rhinitis. Lancet (London, England) [Internet]. 2011 [cited 2022 Nov 28];378(9809):2112–22. Available from: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/21783242/
7. Meltzer EO, Hamilos DL, Hadley JA, Lanza DC, Marple BF, Nicklas RA, et al. Rhinosinusitis: Establishing definitions for clinical research and patient care. J Allergy Clin Immunol [Internet]. 2004 [cited 2022 Nov 28];114(6 SUPPL.):155–212. Available from: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/15577865/
8. Klimek L, Bachert C, Pfaar O, Becker S, Bieber T, Brehler R, et al. ARIA guideline 2019: treatment of allergic rhinitis in the German health system. Allergol Sel [Internet]. 2019 Jan 1 [cited 2022 Nov 28];3(1):22. Available from: /pmc/articles/PMC7066682/
