Simptomi i liječenje alergijskog rinitisa

Autor: Stojadinović Tomislav, dr. med., spec. otorinolaringologije, uži spec. plas. kir. glave i vrata
Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“, Slavonski Brod

Alergijski rinitis simptomatski je poremećaj nosne sluznice koji se javlja nakon izlaganja inhalacijskim alergenima i posljedica je upale posredovane imunoglobulinima E. To je najčešći alergijski poremećaj, a njegova prevalencija u stalnom je porastu. 

Podjela prema učestalosti/trajanju simptoma: perzistentni (cjelogodišnji) – simptomi traju više od 4 dana na tjedan ili više od 4 tjedna godišnje i intermitentni (sezonski) – simptomi traju manje od 4 dana na tjedan ili manje od 4 tjedna godišnje.

Podjela prema težini simptoma bolesti: blagi – normalno spavanje, normalne dnevne aktivnosti, normalno funkcioniranje u školi ili na poslu i umjereno teški / teški – poremećaj spavanja, poremećene dnevne aktivnosti, smetnje u školi ili na poslu.

Lokalni alergijski rinitis lokalizirana je upalna bolest, bez znakova sistemske hipersenzitivnosti. Najčešće komorbiditetne alergijske bolesti pridružene alergijskom rinitisu jesu: astma, alergijski konjunktivitis, atopijski dermatitis, kronična upala paranazalnih sinusa, nosna polipoza, upale srednjeg uha, respiratorne infekcije. 

Sezonski rinitis mogu uzrokovati pelud korova, trava ili stabala. Kućna prašina, perje, plijesni, dlake životinja i neki lijekovi (npr. nesteroidni protuupalni lijekovi) mogu izazvati nesezonski alergijski rinitis. Iznenadne promjene temperature, fizički napor, duhanski dim te onečišćenost zraka mogu pogoršati simptome. 

Cjelogodišnji rinitis posljedica je cjelogodišnjeg izlaganja inhalacijskim alergenima (npr. grinje, prašina, životinjska dlaka, plijesan...) u zatvorenim prostorima ili se radi o jakoj reaktivnosti na pelud biljaka koje su cvale jedna za drugom u proteklim sezonama.

Najmanje 25 % cjelogodišnjih rinitisa nealergijske je prirode. Nealergijski oblici cjelogodišnjeg rinitisa infektivni su, vazomotorni, atrofični, hormonski, medikamentni i okusni rinitis. 

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 10 do 25 % stanovništva u svijetu boluje od nekog oblika alergijskog rinitisa.

Simptomi

Najčešći simptomi alergijskog rinitisa jesu: kihanje, začepljen nos, curenje vodenog sekreta iz nosa, svrbež i crvenilo nosa i očiju, osjećaj peckanja i suzenje očiju, podražajni kašalj i grebanje u grlu te oslabljen osjet mirisa. Simptomi alergijskog rinitisa mogu nestati spontano ili uzimanjem određenih lijekova. Sinuitis je česta komplikacija. Kašalj i bronhoopstrukcija također se mogu javiti (više kod astmatičara). Najistaknutiji oblik cjelogodišnjeg rinitisa jest kronično začepljenje nosa, koje u djece može dovesti do kronične upale srednjeg uha. Težina simptoma varira tijekom godine. Svrbež je manje izražen.

Klinički znakovi bolesti jesu edematozne, lividno-crvene nosne školjke, a u nekim slučajevima sezonskog rinitisa konjunktivalna injekcija (crvene oči) i edem kapaka.

Dijagnoza

Dijagnoza se temelji na tipičnoj anamnezi s alergijskim simptomima i/ili pozitivnoj obiteljskoj anamnezi, tipičnim alergijskim simptomima pri fizikalnom pregledu (kihanje i curenje nosa). Za kvantitativnu procjenu težine simptoma bolesti preporučuje se koristiti vizualnu analognu skalu. Dijagnostičke testove ne treba vršiti rutinski osim u slučajevima kad empirijska terapija ne dovede do poboljšanja (kožni prick test hipersenzibiliteta, mjerenje posrednika upalne alergijske reakcije (RIST-ukupni IgE u serumu i RAST-specifični IgE u serumu), inhalacijski provokativni testovi).

Eozinofilija otkrivena u obrisku nosa, ali uz negativne kožne testove, ukazuje na aspirinsku preosjetljivost ili na nealergijski rinitis s eozinofilijom (NARES). Velik broj pacijenata koji navode simptome perzistentnog rinitisa ima negativnu alergološku obradu. Navedene pacijente svrstava se u tzv. NINAR grupu (nealergijski neinfektivni rinitis), tzv. nealergijski rinitis (NAR). Po definiciji to je simptomatska upala nosne mukoze uz najmanje dva nosna simptoma poput nosne opstrukcije, rinoreje, kihanja i/ili svrbeža nosa, bez kliničkih znakova endonazalne infekcije te uz odsutnost sistemske mogućnosti detekcije specifičnih IgE antitijela in vivo ili in vitro testovima.

Liječenje 

Sezonski i cjelogodišnji alergijski rinitis obično se liječe na jednak način. 

Najbolji način sprečavanja alergijske reakcije jest izbjegavanje alergena iz neposredne okoline (očistiti od prašine, ukloniti tepihe, zavjese, namještaj, pokrivače od perja, deke, izbjegavati odlazak u prirodu u vrijeme cvjetanja trava, korova...). 

1. Kortikosteroidi za lokalnu primjenu u spreju lijek su prvog izbora u liječenju alergijskog rinitisa. Pokazuju najbolji učinak na vodeće simptome bolesti. Osim lokalnog kortikosteroida osobito se preporučuje liječenje peroralnim H1 antihistaminicima ili kombinacijom kortikosteroida i H1 antihistaminika u spreju te ispiranjem nosa fiziološkom otopinom koja djeluje kao potpora liječenju. Manje učinkovita mogućnost uključuje nazalne stabilizatore mastocita, što rješava rinoreju. Od ostalih koriste se još antagonisti leukotriena, montelukast i dekongestivi, koji otklanjaju ili ublažavaju simptome alergijskog rinitisa i astme. 
2. Imunoterapija je učinkovitija za sezonski nego za cjelogodišnji rinitis i preporučuje se kod teških simptoma, kao i kad se alergeni ne mogu izbjeći te kad je farmakoterapija neprimjerena. Desenzibilizaciju/hiposenzibilizaciju (potkožna ili sublingvalna specifična imunoterapija) trebalo bi započeti odmah po završetku sezone polinacije kako bi se bolesnik pripremio za sljedeću sezonu. Ako se desenzibilizacija započne za vrijeme peludne sezone, nuspojave su veće i izraženije jer je čovjekov imunitet na alergije već maksimalno stimuliran.
3. NARES se liječi nazalnim kortikosteroidima. Preosjetljivost na acetilsalicilnu kiselinu (ASK) rješava se izbjegavanjem ASK-a, desenzibilizacijom i blokatorima leukotrijena. Polipoza nosa može dobro odgovoriti na nazalne kortikosteroide.

Naša preporuka u liječenju alergijskog rinitisa jest ksilometazolinklorid + ipatropij bromid + morska voda (Nasoryl M) – kombinirani lijek koji sadrži dvije različite aktivne tvari. Jedna djelatna tvar smanjuje sekreciju iz nosa, a druga smanjuje otečenost nosne sluznice i posljedičnu začepljenost istog, dok morska otopina kao sastavni dio lijeka uvelike olakšava izbacivanje gustog sekreta iz nosa i poboljšavaju hidraciju nosne sluznice.