Način prijenosa bakterije H. pylori još nije potpuno istražen. Dosadašnja istraživanja upućuju na to da se infekcija prenosi izravno od zaražene osobe na zdravu, ali nije isključen prijenos inficiranom hranom ili vodom te životinjama. Infekcija je zastupljenija u osoba koje žive u lošim socioekonomskim uvjetima. Procjenjuje se da je inficirano više od 50 posto odraslih stanovnika u razvijenim i 80 do 90 posto stanovnika zemalja u razvoju.
Infekcija H.pylori počinje ulaskom bakterije u probavni sustav. Ako se ne liječi, infekcija bakterijom H. pylori u većine bolesnika traje doživotno.
Infekcija bakterijom H. pylori važan je rizični čimbenik za razvoj čira (ulkusa) na želucu i dvanaesniku. Infekcija bakterijom H. pylori povećava rizik od razvitka ulkusne bolesti od 4 do 10 puta, tako da 80 do 85 posto bolesnika s ulkusom (čirom) želuca ima infekciju ovom bakterijom, kao i čak 90 do 95 posto bolesnika s ulkusom (čirom) dvanaesnika. Infekcija bakterijom H. pylori igra i značajnu ulogu u razvoju raka želuca, a povezana je i s rijetkim tipom limfatičkog tumora koji se naziva MALT limfomom. Veza između H. pylori infekcije i gastroezofagealne refluksne bolesti vrlo je kompleksna i do sada nepotpuno istražena.
Ima više dijagnostičkih postupaka kojima se može utvrditi infekcija bakterijom H. pylori. Jedna skupina postupaka posredno dokazuje da je bakterija prisutna u organizmu. U tu skupinu postupaka spadaju:
- ureja izdisajni test – dokazuje se prisutnost bakterije u želucu njezinom aktivnosti u razgradnji ureje. Test je jednostavan i pouzdan i provodi se iz uzoraka izdahnutog zraka prije i nakon uzimanja otopine 13C ureje;
- pregled uzoraka krvi ili sline – dokazuje se postojanje specifičnih antitijela u krvi ili slini zaražene osobe. S obzirom na to da antitijela mogu biti prisutna u organizmu još godinama nakon izlječenja od infekcije bakterijom H. pylori, ne koristi se u kontroli uspješnosti provedenog liječenja od ove infekcije;
- pregled stolice – dokazuje se postojanje antigena u stolici bolesnika.
Druga skupina dijagnostičkih postupaka provodi se u sklopu specijalističke gastroenterološke obrade koja uključuje provođenje endoskopskog pregleda jednjaka, želuca i dvanaesnika. Prilikom endoskopskog pregleda uzimaju se uzorci tkiva u kojima se laboratorijski dokazuje prisutnost ove bakterije. Ovakav način dokazivanja prisutnosti bakterije u organizmu preporučuje se svim bolesnicima koji imaju simptome koji upućuju na infekciju, a stariji su od 45 godina.
Kod bolesnika koji imaju jake bolove u trbuhu, znakove krvarenja (povraćanje krvi ili crnu stolicu), anemiju, nerazjašnjeni gubitak tjelesne težine, otežano i bolno gutanje hrane obavezno je provođenje specijalističke gastroenterološke obrade koja uključuje provođenje endoskopskog pregleda jednjaka, želuca i dvanaesnika.
Liječenje infekcije bakterijom H. pylori preporučuje se u svih bolesnika kojima je dokazana infekcija i imaju ulkus (čir želuca ili dvanaesnika). Liječenje infekcije preporučuje se kod svih bolesnika kojima će zbog gastroezofagealne refluksne bolesti biti potrebno dugotrajno ili trajno liječenje protusekretornim lijekovima (tzv. IPP-inhibitori protonske pumpe). Liječenje se također preporučuje kod bolesnika koji imaju kronični gastritis teškog stupnja, kao i kod bolesnika prije uvođenja dugotrajne terapije lijekovima iz skupine nesteroidnih antireumatika.
Infekcija bakterijom H. pylori liječi se lijekovima koji uništavaju uzročnika i smanjuju kiselost želuca. Provodi se kombiniranom trojnom terapijom koja sadrži snažan protusekretorni lijek (tzv. inhibitor protonske pumpe) koji smanjuje lučenje želučane kiseline i dva antibiotika. Liječenje traje 7 dana, nakon čega se obično nastavlja s protusekretornim lijekom kroz još tri tjedna.
S obzirom na to da se istovremeno primjenjuje više lijekova, vrlo se često javljaju nuspojave: proljev, mučnina, smetnje okusa, nadutost itd. Zbog toga se preporučuje istovremena primjena probiotika.
Nakon provedenog liječenja preporučuje se napraviti kontrola uspješnosti terapije. Provodi se ureja izdisajnim testom ili dokazivanjem antigena u stolici, ali najranije šest tjedana nakon provedene terapije. U slučaju neuspješnog liječenja obično se ponavlja liječenje trojnom terapijom, ali s drugim antibioticima u kombinaciji.
