Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Probava

Ulkusna bolest

Peptički ulkus definiramo kao ozljedu (defekt) u stijenki želuca, dvanaesnika ili jednjaka koja je dublja od 1 mm. Peptički ulkus još se naziva vrijedom ili čirom pa tako razlikujemo vrijed ili čir jednjaka, vrijed ili čir želuca, vrijed ili čir dvanaesnika.

Peptički ulkus nastaje kad stijenka ovih organa bude nagrižena agresivnim djelovanjem želučanog soka. Do razgrađivanja vlastite sluznice (autodigestije) dolazi uslijed narušene ravnoteže agresivnih čimbenika koji normalno postoje u želucu (klorovodična kiselina i pepsin) i služe za probavu hrane i čimbenika obrane sluznice.

 

Postoji više uzročnika (faktora) koji dovode do poremećaja ravnoteže između agresivnih i obrambenih čimbenika unutar probavnog trakta. Među najvažnije uzročnike ubraja se infekcija bakterijom Helicobacter pylori (H. pylori).

 

Drugi značajan uzročnik predstavlja dugotrajna upotreba protuupalnih lijekova koje zajedničkim imenom nazivamo nesteroidnim antireumaticima (NSAR). Ovi se lijekovi primjenjuju za liječenje bolova, povišene tjelesne temperature, svih muskuloskeletnih bolesti i kao tromboprofilaksa. Neredovita prehrana, pušenje i dugotrajni stres također spadaju u čimbenike koji pogoduju razvoju ulkusne bolesti.

Tipičan simptom koji upućuje na postojanje ulkusne bolesti je bol u žličici (epigastriju) koja se javlja neposredno nakon jela (kod čira želuca) ili nekoliko sati nakon jela (kod čira dvanaesnika). Bol se može javljati i natašte te tijekom noći (obično se radi o drugoj polovici noći).

Osim neugodnih simptoma koji narušavaju kvalitetu života bolesnika, ulkusna bolest ima i komplikacije koje mogu ugroziti život oboljelog. Najčešće komplikacije su krvarenje iz čira i perforacija čira. Krvarenje je ozbiljna komplikacija koja se manifestira slabošću, crnom stolicom ili povraćanjem krvi. Kod perforacije dolazi do probijanja stijenke probavnog sustava i curenja želučanog sadržaja u trbušnu šupljinu, uslijed čega se obično javlja snažna bol u trbuhu. Obje komplikacije zahtijevaju hitno liječenje koje se provodi u bolničkim ustanovama.

 

Dijagnoza peptičke ulkusne bolesti prvenstveno uključuje provođenje testova za utvrđivanje postojanja infekcije bakterijom H. pylori te, prema potrebi, specijalističku gastroenterološku obradu uz endoskopski pregled jednjaka, želuca i dvanaesnika te dokazivanje postojanja ulkusa.

 

Liječenje ulkusne bolesti obavezno započinjemo liječenjem infekcije bakterijom H. pylori, naravno, ako je dokazana njezina prisutnost u organizmu. Liječenje se provodi kombiniranom trojnom terapijom koja sadrži snažan protusekretorni lijek (tzv. inhibitor protonske pumpe) koji smanjuje lučenje želučane kiseline i dva antibiotika. Liječenje traje 7 dana, nakon čega se još tri tjedna obično nastavlja protusekretornim lijekom.

 

U bolesnika kod kojih nema infekcije bakterijom H. pylori osnovu liječenja čine protusekretorni lijekovi. U njih ubrajamo antacide, antagoniste H2 receptora i inhibitore protonske pumpe. Antacidi neutraliziraju kiseli želučani sadržaj i obično se koriste kao pomoćno sredstvo uz druge protusekretorne lijekove. Blokatori H2 receptora i inhibitori protonske pumpe blokiraju izlučivanje kiseline. Mehanizam njihova djelovanja vrlo je sličan, ali su inhibitori protonske pumpe djelotvorniji i djeluju brže pa se može reći da su inhibitori protonske pumpe lijek izbora za liječenje ove bolesti.

Uz provođenje terapije, nužno je ukloniti (ako je to moguće) sve druge rizične čimbenike za razvoj ulkusa – protuupalne lijekove, pušenje, stres itd.

Nema strogih preporuka oko prehrane, ona mora biti uravnotežena i treba izbjegavati onu vrstu hrane koja dovodi do pojave smetnji i bolova u trbuhu.

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Pristupanjem stranici preuzimate odgovornost na sve poduzete radnje i dostavljene podatke. Svaka zlouporaba ove stranice podliježe odgovornosti.